U jednom gradu punom robota niko nije bio na ulicama osim robota! Svi ljudi su bili toliko lenji da nisu mogli ni da izađu iz kuća. Grad je izgledao čudno i kao da je neko po ulicama prosuo mikro čipove. Zvao se Robo Grad Sve je bilo drugačije nego današnji svet, malo kao u Japanu. Svi roboti su ljudima ispunjavali želje osim robota Džona. Njemu je dosadilo da mu ljudi naređuju i on je hteo da započne protest. Džon je bio crno-sivi robot sa dugačkim antenama. On je pozvao svog druga Toma koji je bio narandžasto-plavi robot sa manjim antenama i njih dvojica su započeli protest. Njihov slogan je bio “roboti su slobodni”. Predsednik Robo Grada, Alex je video kako su Džon i Tom započeli protest i on se baš naljutio. Alex je bio veliki crveni robot sa crvenim linijama, kao na trkačkom automobilu.On je bio besan, mislio je da roboti treba samo da ispunjavaju ljudima sve želje pa čak i one najgore. Počeo je da svima govori da roboti treba da ljudima ispunjavaju želje, neki su bili uz njega, ali oni ostali nisu i otišli su uz džona i toma da se maltretiranje prekine. Svi roboti su bili u svađi, a ljudi? Ljudi su bili toliko lenji da od kada su roboti otišli nisu ni prstom mrdnuli. Posle velike svađe odlučili su da je najbolje da Džon i Alex započnu borbu. Borba je bila neizvesna svakog trenutka sve dok se iz nje nije izvukao…
…Džon! Svi roboti su bili presrećni. Posle mnogo godina Robo Grad je konačno bio slobodan! Pošto je Džon bio zaslušan za spasavanje Robo Grada, njega su stavili za predsednika,a on jestavio Toma za svoju desnu ruku.