Intergalaktički automehaničar

Šum vetra svakog dana donosio mi je neke čudne poruke koje su ulazile kroz prozor moje sobe. Nisam znao šta to znači, ali sam ih nekako dešifrovao. Na porukama su bila obaveštenja , a u njima je pisalo da cu se jednog dana naći u svemiru. Bio sam uplašen, srce mi je ubrzano lupalo ,pokušavao sam da se sakrijem ali nisam uspeo. Jednog dana sam Išao niz svoj hodnik, čuo sam kako se pod zatresao i jako sam bio uplasen. Odjednom sam lebdeo u svemiru, osećao sam se kao da sam lagano pero, bilo mi je jako čudno. Video sam sve planete, bile su vecinom plave kao nebo, i neke su bile ljubicaste. Onda sam leteo brzinom svetlosti i stvorio sam se u automehaničarskoj radionici. Bio sam okružen vanzemaljcima malim, velikim, zelenim i crnim. Kad sam ih pitao gde sam, nisam čuo nista, samo h#f%hg$j*ut ili tako nešto, ali sam ih sve razumeo. Rekli su mi da sam u intergalaktičkoj automehaničarskoj radionici. Tu sam se zaposlio I popravljao sam svemirske brodove. Neki su bili crni, a neki crveni. Voleo sam taj posao. Putovao sam na posao svakiog dana portalom, koji su mi otkrili moji novi drugari. Onda kada sam prestao da idem portalima, preselio sam se u svemir. Imao sam cilj, u kome mi pomaze moj drug robot. Prvo sam na tajnom mestu napravio portal, prošao kroz njega i rekao skoro svim ljudima da dodu u svemir. Kada su svi bili u svemiru, podelio sam ih u 50 grupa i svaku grupu sam poslao na drugu planetu. Posle toga sam zaposlio neke ljude, većinom građevince zato što mi trebaju neke zgrade.U jednoj manjoj zgradi sam napravio automehaničarsku radionicu koju sam vodio sa mojim drugarima vanzemaljcima.Ljudi su dobili nešto novo i zanimljivo-putovanje u svemir kroz portale i život na drugim planetama koje nisu zagađene,a ja sam dobio posao iz mojih snova.

Nestali avion posle 20 godina slece na aerodrom u Beogradu, ali u njemu nema ni pilota ni putnika

Jednog dana sam bio na aerodromu i čuo sam kako avion sleće, ali kada se malo priblizio video sam da je prekriven lijanama i blatom. U njemu nije bilo ni pilota ni putnika. Bio sam jako uplašen. Osećao sam se jako čudno,ali sam ipak ušao u njega. Dok sam ulazio u njega čuo sam kako pod škripi i jako sam se uplašio, ali sam ipak nastavio dalje. Dok sam polako ulazio video sam mnogo mrtvih ljudi, pomislio sam da je to zbog toga što su toliko godina u avionu bez hrane i vode. Malo kasnije sam na kraju aviona video veliki portal koji je vodio u drugu dimenziju. Kada sam prošao kroz taj portal video sam mnogo vanzemaljaca.

Leave a Comment

Scroll to Top